DJEČJI VRTIĆ ZVONČIĆ NAŠICE – GRAD NAŠICE

POLAZAK U VRTIĆ

Polazak u vrtić predstavlja za svako dijete veliku promjenu u životu, važan događaj za njega i roditelje. Za mnogu djecu je to prvo odvajanje od roditelja. Iz zaštićene i poznate okoline dijete dolazi u novu i nepoznatu situaciju, u novi prostor i među nove ljude.

Mora proći određeno vrijeme tijekom kojega će se dijete uvjeriti kako se roditelj uvijek vraća po njega i tijekom kojega će upoznati novu okolinu te upoznati i zavoljeti svoje odgojiteljice i nove prijatelje.

Naravno da je djeci teško kad se moraju odvojiti od roditelja, ali odvajanje je ipak važan dio normalnog procesa odrastanja svakog djeteta.

Što možemo očekivati u vrijeme prilagodbe?

  • reakcije na fiziološkom planu: odbijanje hrane, odbijanje spavanja, probavne smetnje
  • reakcije u ponašanju: plač, agresivnost, povučenost
  • regresija u ponašanju: kod djeteta se javljaju oni oblici ponašanja koji su karakteristični za neku raniju fazu razvoja (primjerice, mokrenje, sisanje prsta…)

Svoj strah od odvajanja djeca dakle mogu izražavati različito, i te reakcije se mogu pojavljivati i u vrtiću i kod kuće. Međutim, sve te promjene su prolaznog karaktera i proći će kad se dijete prilagodi novom prostoru, djeci, odraslima, novim pravilima i novom načinu života.

Važno je da roditelji pokažu djetetu razumijevanje njegovih osjećaja. Ne treba nikad ismijavati dijete zbog plača ili straha od odvajanja. Sasvim je normalno da se neka djeca rasplaču kad roditelj odlazi.

Što možemo učiniti?

Prije polaska u vrtić:

  • Pričajte s djetetom o tome što se radi u vrtiću i što ga očekuje. Imajte na umu:  do 3g. dijete je više usmjereno na odraslu osobu (tvoja teta će biti s tobom), s 4g. na igračke, s 5g. na vršnjake igru s njima
  • Privikavati dijete na „vrtićku“ organizaciju dana (obroci, dnevni odmor…)
  • Prošetati do vrtića, izvana pogledati zgradu, igralište
  • Kupovinu i pripremu stvari za vrtić, učiniti s djetetom
  • Polazak u vrtić tretirajte kao normalnu stvar u životu djeteta – ne pokazivati tugu, strah, uznemirenost. Budući da su djeca senzibilna za emocije roditelja i u svom ponašanju često izražavaju ono što roditelji osjećaju, djetetova adaptacija i prihvaćanje vrtića u velikoj mjeri ovisi i o tome kako roditelj doživljava polazak djeteta u vrtić, kakav stav ima prema vrtiću, te kakva je bila priprema djeteta za vrtić.

A kada dođe vrijeme za vrtić…

  • Tokom prva 2 tjedna (minimalno 1 tjedan) preporučuje se skraćeni boravak djeteta u grupi. Ne ostajati odmah i na spavanju. Postupno produžavati boravak.
  • Dopustite djetetu da ponese od doma omiljenu  igračku ili  predmet, to smanjuje osjećaj nesigurnost.
  • Ne uvoditi dodatne promjene u djetetovu životu.
  • Treba se oprostiti s djetetom kad ga ostavljate u vrtiću i recite mu „vratit ću se po tebe“ – ne bježati, treba se pobrinuti da dijete zna da roditelj odlazi.
  • Ne produžavati opraštanje jer to uznemiruje dijete. Ostati smiren, strpljiv, nježan, ali odlučan. Uvesti ritual, npr. zagrliti, dati pusu i mahnuti.
  • Budite točni kad dolazite po dijete. Vašim kašnjenjem dijete postaje nesigurno, nestrpljivo i nepovjerljivo.
  • Pričati s djetetom po povratku iz vrtića (o aktivnostima u vrtiću, prihvatiti iskazane osjećaje ljutnje, tuge – ne ga pitati da li sutra želi  ići u vrtić…).
  • Pred djetetom ne komentirati “svi su plakali, bilo je grozno…“
  • Voditi dijete u vrtić koliko god je moguće redovito, pogotovo u vrijeme prilagodbe. Nakon pauze od vrtića, dijete će morati „odraditi“ prilagodbu ispočetka.
  • Naoružajte se ljubavlju i strpljenjem!
  • VAŽNO JE OSTVARITI DOBAR KONTAKT S ODGOJITELJIMA,  JER ONI POSTAJU VAŽNE OSOBE U ŽIVOTU DJETETA I DIJETE ĆE BITI SMIRENIJE I OSJEĆAT ĆE SE SIGURNIJE AKO VIDI KAKO NJEGOVI RODITELJI RAZGOVARAJU S ODGOJITELJIMA LJUBAZNO I S POVJERENJEM. 

Priredila: Biljana Matijašević, mag. psych.